Zazviždao sam vjetru

Zazviždao sam vjetru…
…Da legne uz moje noge
Oluju u duši stisnuo izmedju
vrelih dlanova
U tvrdo ukoričenu knjigu tame
svjetlost uselio
Sjeo na hrid šutnje u sjene sutona
obučenu
I dok bijela krila osmjeha mašu
i nestaju
U tamo negdje dalekim galerijama
horizonta
Gnijezdim misli na rubu pogleda
Gdje sam sakrio ključ sjećanja
Na ženu u crvenoj haljini
U mrežastim carapama i štiklama
visokih peta
Ispred zastora noći
Što sve brže uranja u mokre dubine
beskraja
Zvižduk vjetra i oluja u duši
Klize i struje slatkim mirisima na
njenim bedrima
Ona zanosna kao najsladja čokolada
Ja pitomi posmatrać na pozornici
svemira
Iz pehara putenih dodira
Ispijam crvene kapi njene
ženstvenosti
I na mekoj postelji posutoj
laticama ljubavi
Ispisujem njeno ime

3 Responses to “Zazviždao sam vjetru”

1. Tomislav Braco Antonijević kaže:

   listopad 10, 2009 u 12:37 prijepodne

   Lijepo…

   Odgovori
2. Jasna kaže:

   kolovoz 8, 2010 u 7:25 poslijepodne

   Ova pjesma zaslužuje VIŠE od 10 mogućih bodova! Svaka čast!!!

   Odgovori
3. Jasna kaže:

   kolovoz 8, 2010 u 7:27 poslijepodne

   …tek sada vidim da je objavljena prošle godine, pa me čudi da nije dobila najvišu ocjenu?!!

   Odgovori