[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zavještavam se samoj sebi i samo sebi i drugima ako ko pita i bude htio znati o mrmoru unutar mene, jadu koji me mori nizbogčega i nizašto a mori i već dugo plete svoje konce divljeg daha i mrskog ..

Zavještavam i govorim da neće biti, da neće biti dozvoljenog straha i trzaja glasa niti i nimalo dopuštenog ..
..
zavještavam se sama sebi da više neću nositi haljinu tužnih boja i da moje zavještanje neće biti odora moja nova, iza koje ću se skrivati da bih u tihom času usolila glad i uklonila jad što prožeo je moje malo tijelo ovdje i ovdje i ovdje.
i ovdje
i nema gdje nije.

Zavještavam i kažem tim što izgovorim da ću jedini krvnik svih svireposti moga uma biti ja, svireposti tako niskih i bezvrijednih koje muče samo mene i ništa više i nikog više
A muče me tako tako da samo mi se spava i da sam troma i da nemam glasa onda kada treba da ga imam i da od mog stasa neće ostat ništa, ništa do linija jedna iskrivljenog grijeha.

Zavještavam i velim sebi da ću govorit lijepo, govorit lijepo i umilno, i govorim da ću birat samo lijepe riječi, lijepe kad se govore, bliske kad se izgovore i da ću se liječiti jednim slovom,prvim, drugim i da će oni lijepiti se po meni a ja ću zauvijek otklonit strašnih misli spomen i izrovit sa dna sebe sve ono, ono što je plakalo za mene.

I zavještavam se sama sebi govoreći da grešna prema sebi neću biti i da ću disati i udahnuti sav zrak ovog svijeta i usne prebojati nebom a kose šumama a oči ostaviti, ostaviti kakve jesu , jer jesu, da bih vidjela, ono što je mene, u drugima, sva zavještanja
u njima
koja jesu.

Posted by aneela

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting