[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Znam da zvuči ludo,
ali ako vrijeme neuhvatljivo leti,
zar bi mi zauvijek s tobom
trebalo biti dovoljno?
Moji prsti vjenčani
za praznine tvojih prstiju,zauvijek,
zar da to bude sve?

O trebaju mi neprestano dani
pored tvog uzglavlja
kad sunce raspliće svoje plamove
i vjetar plete oblake u pletenice,
noći posute rastaljenom mjesečinom
i zvijezde padalice što paraju nebesko platno.

Možda ne znaš
ovaj zauvijek mi bez tebe
previše ne vrijedi,
u tebi mi je sve vrijeme
ovoga svijeta,
u tebi sve počinje i završava,
jedina moja.

Autor Ante SK

Ova objava ima 16 komentara

  1. Prva četiri stiha i posljednja strofa – fantastični! 🙂 Znam taj osjećaj kad bi najviše volio da možeš zaustaviti vrijeme, kad je tako lijepo 🙂 Super pjesma, pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting