[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Toga jutra pred vratima

Podrumskog stana

Stresla sam mokre pahulje

Sa zimskog kaputa

Obistinila se najavljena šutnja

Ništa te nije moglo izvući

Ispod pohabanog pokrivača

Na izlizanom ležaju

U opskurnom prostoru

Prolaznog prebivališta

U kojem si mi svijetlio

Kao božanstvo.

Sve okolo nije imalo smisla

I gubilo se u omaglici

U koju sam padala

Ne osjećajući dno…

Toga jutra sam se vratila

Da mi prihvatiš suzu

Jer sam izgubila

Jedino što je bilo naše.

Ostala je samo šutnja.

Ostala su zatvorena vrata.

 

Autor maslina

Odgovori

Subscribe without commenting