[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Slušam jeku tišine,doziva me kroz kiše,
zvuk magle u noći što spušta se sve tiše,
mjesec što svojom pjesmom sjećanja polako briše
i čujem krik noći da nema ga više!
Živim i zadnji udah što vrijeme iz mene siše,
čekam i slutim što život dalje piše
i krenem kroz valove noći što ih ona umorno njiše,
al’ čujem lagani šapat da nema ga više.
I dok svi u svijetu svome bezbrižno i lako spiše,
suze teške kao kamen srce moje zarobiše,
tuga kao da sjedi kraj mene i tmurnom silom suze mi briše,
čeka i vreba moju samoću i ponavlja u plaču nema ga više.
Svi na ovom jadnom svijetu grijehe tvoje oprostiše,
sve male laži, tajne i boli tako lako zaboraviše,
al kako da zaborave mali ljudi što suze kriju u kapi kiše,
kako da otjeraju zvuk tišine što ponavlja samo nema ga više.
I kada vjetar krene prirodu lagano da njiše
i kada noć počne posljednje svijetlo da briše
i kada zora pada lagano tiše i tiše,
sve odzvanja i ječi zašto Te nema više !!!?

Posted by free angel

This article has 1 comment

  1. Volim pročitati stihove kao što su ovi.Samo teku, teku…Nema zaustavljanja. 🙂 Ovaj mi je zaista najljepši:”Živim i zadnji udah što vrijeme iz mene siše,
    čekam i slutim što život dalje piše
    i krenem kroz valove noći što ih ona umorno njiše,
    al’ čujem lagani šapat da nema ga više.”

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting