[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Zašto sobe u zeleno bojiš?

Jesi li promijenila bravu?

Moram baciti ovaj stari ključ ?

Jel’ to to iza vrata zaključanih stojiš?

Misliš da si u pravu?

Nisam bio tigar što skače kroz  obruč

Od tvog malenog srca.

U svojoj malenoj krletci

Što si kupila, na rasprodaji, za mene,

Ja sam se klonio drugih mačaka.

Draga, oko nas su prštali samo metci,

Dok si koketirala sa svojim orkestrom cvrčaka.

 

Znam, nisam ti ja prva ptica,

Kojoj si blago zakrenula vrat,

ali nisam niti ja išao rano spat.

Kad ti je moja pjesma dosadila

Tko zna, gdje si ti, baš te noći već

-bila.                (7.12.2012, tomisl@v)

Ova objava ima 4 komentara

  1. kad i hodnik zelen posta
    svima je bilo dosta
    shvatili da ne treba mijenjat bravu
    nego njenu glavu
    kad se vidio u njenim ocima
    gdje srce i dusa pociva
    nije bio Tomi niti tigar niti Lav
    sklepao je splav
    uzeo ruksak na leda
    mada druge macke ne gleda
    mlada mu slade prela

  2. Postane nekad zelena i kupaona
    jer tamo se zatvorim
    i plačem na sva zvona.
    Jesi li ti to mene riječima prevario
    ili si samo začuo moj plač?
    Neznam više ali mi je opet krivo…
    zaključao si me i ključ gurnuo pod otirač 🙂

  3. I pričekao bih dok posve ne sazrije.
    Od samoće je „zelena“ sva poplavila.
    Stavila je nogu na rub i (ponovo) počela da ju brije.
    Ne mogu vjerovati, na ljubav je, potpuno
    – zaboravila.

Odgovori

Subscribe without commenting