Zasto, Mirjana

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ona je bila kao Snjeguljica snjezna,
oko Mirjane su se okupljali —
kao pcele i leptiri,
a ona je voljela mene, bas mene
kao i ja nju…
Bilo je to nesvakidasnje prijateljstvo
Brinete i Crne
jedna smo drugoj tajne nase otkrivale
(Nitko ih drugi nije smio doznati!)
Ona je mastala o svome lijepom “C-ku”
a ja o svom fakinu “C-nom”…
Ah, kakve su to Ljubavi bile–
kada se ne spava; samo se sanja…
Beznadno smo obje voljele
jer su nasi momci drugacije muze birali
(mi smo bile -” sanjalice- neznalice”).
Odosmo u zivot,
i cesto samo u sjecanjima
o neuzvracenim ljubavima mastasmo…

Rastasmo se… zasto , Mirjana?
Trebala sam te, bila sam sama… ranjena,
ali si me i, ti , onda, napustila!
Boli me i danas ondasnja tvoja pakost
a trebala sam te jako, jako…,
Gdje je nestala ona nasa veza, spona
onaj lanac koji nas je nekad, tako cvrsto, vezao
kad si ti bila moja i ja tvoja — najmilija…
Zasto, zasto Mirjana?
Zasto nas je zivot zauvijek razdvojio?

“Rijeka bez povratka”

2 thoughts on “Zasto, Mirjana

  1. Prelijepo i tako sjetno, rijeko bez povratka. Svi smo mi imali svoju “Mirjanu” I zivotne staze nas otudjise I odnesose na razlicite strane, ostaju lijepa sjecanja i zavrseni kapitel. Hvala na nostalgicnom dozivljaju. Pooz 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting