[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Ne prestajem hodati

Ovom dugom ulicom

Tebi neumorno putujem

Godinama

Koračam

Prema tvojim rukama

U kojima se

Kupam

Plivamo u tebi

Ja i moje tijelo

Jasna sjećanja

Na toplinu tvog srca

Miris večere na balkonu

Pod svijećama

Kad mjesec je

Zbog nas crvenio

Slušajući

Naš smijeh ispod plahti

Pod kojima je sram

Gubio smisao

Još čujem korake u suton

Što posrću

Sapleteni od poljubaca

Još vidim

Kako u tvom oku plivaju brodovi

Kojima možemo

Otploviti s kartom

U samo jednom smijeru

I još uvijek se pitam

Zašto?

Zašto otplovili nismo?

 

 

Autor zenkazen

Ova objava ima 1 komentar

  1. Oh draga Zen…pitamo se to svi…bar jednom u životu se to zapitamo,vjerujem…
    Prekrasni stihovi iz tvog vrta u kojem je proljeće u svako godišnje doba!Topao osmjeh ti ostavljam:))

Odgovori

Subscribe without commenting