[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Zaslužujem li svoj dio dana,
toplu šalicu kave i
taj blaženi osmijeh
kada proviri prva zraka sunca
nakon noći u kojoj je svemir
ispitao sve moje moći
i u kojoj se  sto puta
narugao mojoj nemoći
da se osvjestim,
i osmjehom prihvatim
ovaj dio vječnosti
u kojem sam zatočena.

Zatočena godinama
u ovoj igri života
u kojoj sam
stotinu puta promjenila masku
tražeći onu koja najbolje paše,
koja može podnijeti
sve boli i patnje
moje, naše i vaše…..

Zaslužujem li koračati
 sa vama,
ovako rastrgana, ovako lažna
svakoga dana .
Podjeljenog srca,
nekontroliranih misli
koje me savladavaju
koje me ruše
zaslužujem li tražiti
još malo vremena
u potrazi za istinom duše?

Autor freelove

Ova objava ima 11 komentara

  1. Kada sam ovako kao ti, kao ova pjesma, ali zapravo možda ne baš isto, iako sa puno istih elemenata, nadođe mi samo jedna maska, ona nepostojanja. Ali nestanak u svijetu ne znači i nestanak u sebi, za sebe. Šteta – možda bi bilo dobro:)
    Evo, ne moram pisati Free, pišeš i za mene:) Iz nepostojanja ne možeš izvući sadržaj za svijet – po definiciji, možeš ga samo za sebe.

  2. zasluzujes…
    samo ….”skini tu svoju venecijansku masku
    blijedu,sjajnu i nakicenu
    sve su ostale odavno poskidane
    Mona Lisa osmjeha mi pokazi
    kistom i temperom ga crtaj…”

    lijep pozdrav☺

Odgovori

Subscribe without commenting