[Ukupno:5    Prosječno:5/5]

Zbog drugih se odrekoh sebe,
zarobih umjetnika u zlatni ram,
i danas ga čujem kako me zove,
zove,moli…da mu priliku dam…

Ne razumiju ljudi njegova djela,
brzo bi ga oslobođenog osudili,
i ranili kao da pustiše zmaja,
strijelama klevete bi ga ubili…

Nije stvoren po ničijem kalupu,
umjetnika je odhranila sloboda,
On ruši zidove i briše granice,
dok sa tintom po papiru hoda…

Ne žele ljudi od sebe drugačije,
nije im po mjeri, nije im vrijedan,
u ramu tom vječno zarobljen je,
dio mene,na svijetu samo jedan…

 

Posted by STIHOVI BY MATEJA

This article has 8 comments

    • Hvala Shadea 🙂 nažalost,mene margine ne sputavaju nego guše u pjesničkom smislu,ali dug je život,nadam se potpunoj slobodi pisanja barem nekada u starosti 😀
      Veliki pozzz 🙂

  1. Slažem se sa Shadeom…. Nekako smo uvijek čudaci…s vremenom mi postaje svejedno..nekako se otvaram lagano…Razumijem ovaj osjećaj. Još jedna odlična stvar Mateja. Hvala ti što su je podijelila….lakše je kad znamo da nas ima više u istoj kaši 🙂

  2. Prekrasno, i dirljivo… pronalazim se u stihovima, premda zvuči pretenciozno da se nazivam umjetnicom, ali vidim se u metafori (ne)slobode… Hvala, Mateja.

  3. Slažem se sa svim lijepim komentarima i ja mogu sebe naći u tvojim lijepim frazama (stihovima), tek sada sam shvatila tvoj komentar na moju pjesmu “Gdje je nestao pjesnik”.
    “Zbog drugih se odrekoh sebe,
    zarobih umjetnika u zlatni ram,
    i danas ga čujem kako me zove,
    zove,moli…da mu priliku dam…”
    Daj mu priliku za život, jer stihovi su njegova hrana.
    Lp! 🙂

    • Tako je Sissi,razumijemo se:)
      Ja sam nažalost u jednom trenutku jednostavno prestala pisati,nije išlo,zamisli…kao da zaboraviš disati,tek tako…pa se evo polako pokušavam vratiti,jer uživam u pisanju… 🙂
      Hvala ti puno na komentaru,lp 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting