[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ti si me dotakao

bez dodirivanja.

Učinio si mi dobro

svojom brigom

i nježnošću.

Napisala sam jednom

na statusu

da sam svjesna svega,

ali ipak sretna.

Tada sam već osjećala

ono što je još u meni.

Nisam očekivala ništa,

samo sam te nježno voljela.

I bilo bi sve dobro i danas

da se tvoj ego

nije upleo u priču,

igrao se riječima

da moje osjećaje

zadrži što dulje.

Vjerujem da je lijepo

kad te netko voli,

a ne traži ništa.

Imaš odrješene  ruke,

a sigurnost da si nekom važan.

Najgore u svemu je to

što imam dojam da ne mariš.

Nećeš nikad prihvatit’

da si učinio krivo,

da si poništio ljepotu

svoje prijašnje dobrote.

Žao mi je što nikad

od tebe neću čuti

onu čarobnu riječ,

a koja bi bila dovoljna

da ti oprostim,

pa da uz nova pravila

iznova postanemo prijatelji.

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

  1. Tužna proza, pitam se koliko u njoj ima fikcije, a koliko stvarnosti. U slučaju da je istina ti si ta koja određuje pravila igre ili prekidaš takvu igru, jer je igrač izuzetno loš i prestaje biti zanimljivo. Moraš voljeti sebe da bi voljela druge, pa se rađa obostrana ljubav.

    Lp i svako dobro ti želim!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting