[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

pogledi su nam dugi, samotni i sneni.
zijevnut ću dvaput, ti dvaput zijevni.
upolovi oči, zatim njima sijevni
da zaiskre moje bez mutnine
razgale tvoje, odvrate od tmine.

kroz polumrak i sanak naš
svijetlit će u daljini
po jedan vječni lampaš
za svaku grešku u starini
koju pamtim, koju znaš.

možda, možda
sine onda
još kakav svjetla tračak
pa odagnaju i ovaj mračak
prokazujuć pauka trag svileni
upute da ne ostanemo zapleteni.

Posted by Matthew Smallmarch

Piše pjesme od 2002., zabunom.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting