[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

stojim izgubljeno pred zidom
stojim, zamišljam
tvoj hod kako prodire usamljenim koracima
u bjelim cipelama kako gaca
ponosno, uzdignuto a tako plaho
tvoje proplanule tamno plave oči kako zamišljeno gledaju
izgubljene noći
…pa ugledaju
ljepotu prljavog svjeta
zbunjeno gledajući čudnu iluziju
nestajanja u daleke zemlje sivih snova

možda u drugom svjetu bili bi idealan par
a ovako ostali proklete duše
ukaljana ugleda
svjeta oko nas kako prodiru praveči barikade
da nas ignorišu

pa neka padnu zvjezde s neba
da spale naše iluzije
ma neka tamni oblaci zasjene tvoju ljepotu
da sunce zaboravi tvoj sjaj
neka ova flaša popije svaku nadu
samo nemoj tužno gledat tamnim očima
zamrljane suzama
kako odlazim od nas
neg zapamti naše susrete u crnim noćima
kako smo tražili zvjezde izgubljene
skrivajući se u  dubine mračne
maštajući o vječnoj noći
kako traje u zagrljaju ispod mjesečine
zapamti trenutak prvog poljupca
iščekivanja i požude
drhtavih usana kako te dodiruju
zapamti dodire plahe kako nježno prolaze
kroz tvoju crnu kosu
zapamti snažne dodire
kako prolaze požudno po tvojoj koži

samo zapamti osmjeh u daljini
kako te prati
jedino je on osto
osmjeh i patnja neodlučnosti
miris izgubljene noći
kako jutarnju zoru budi u samoći
misleći na te tako nevinu i plahu
misleći o strahu od ljubavi
okrećem leđa pogledom
u samoći izgubljeno dolazim

Autor tik

Odgovori

Subscribe without commenting