[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

tako jasno poput bistre vode koja teče svojim tokom iz hladne daleke planine

vidim solucije naših budućnosti..paralelne jedna drugoj,tako iste a tako različite

i znam da u jednoj od njih si ti..zasigurno.

ti bi rekao zar je to bitno?!zar je onda išta bitno??..ili bitno nekom postaje jer je nebitno i da je

istinito bi li onda bilo stvarnije..uostalom što je danas stvarnost.

Ono što ti jasno fizički dokazuje postojanje materije,ono što osjećaš u vidu energije ili

nešto treće..osjećam se tako izgubljeno,kao da besmisleno koračam u tmini

trnovit put bosim nogama nadanja..gledam u pod i on postaje paperje..on može biti sve što ja poželim

no želim li uopće više..baš me zanima a što je dalje…još dalje.

Posted by servus.nomercy

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. Love is the cure :)

This article has 4 comments

  1. E, hvala Gospodu da sam pročitao ovu pjesmu, da je nisam preskočio!… Treba li još šta dodati? Pa, to je ta vještina i ljepota, suština poezije, da se prepliću osjećaji, naravno ljubav i njena duša, sa formama mišljenja, sa dubokim mudrostima, uz poneku tako lijepu sliku koja prosto zasjaji u momentima dok nas dah pjesme obuzima svojom savršenom melodičnošću. Pjesma teče kao rijeka o kojoj se pjeva… Pjesma misli kao misao o stvarnosti o kojoj se pjeva. Pjesma slika kao što se slika u pjesmi pod sa paperjem… I, ovdje moram stati!!!

Odgovori

Subscribe without commenting