[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zamisli da jednom
desimo se nama,
utišamo zvuke
razuma što buči,
u udahu jednom
potrošili bi zrak,
izdah bi nam bio
k’o da vjetar huči.

Zamisli da jednom
bez krinke i laži
budemo vladari
i sluge, u istom
bestidnome trenu
kao odraz Neba,
kao da nas Netko
nacrtao kistom.

Zamisli sada ti,
ja zamislila jesam;
penješ mi se tijelom
poljupcima svojim,
utiskuješ usne
ispod pupka, vrele,
potpisuješ sebe
na grudima mojim.

Posted by sibila

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting