Zamah krila u letu ljudskih snova
Leptir u duši nemirnog starca
uokviren je na slici sivoga papira
zatočenog u paralelnome svijetu
čovječnosti.
Osjeća se daljina u praznini hladnoga
pogleda,
u ispunjenome oku bazalta
dok zamahom krila postaje prah
unutar zidina budnih očiju.
Odlaskom duhova vječne prošlosti
u lađi bijega,
u nepovratnost krajnje ljudske maštarije,
najavljuje ponovni susret svjetova.
Pala je zvijezda u zaborav odlazeći
i utopio se biser u plavome moru
bespomočnosti životnoga puta.
Ostaju tek
snovi u panju i nada položena u zvijezde.
