[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Oduvijek sam
u tvom oku savršeno bio skriven,
nježnim, tankim trepavicama
– prekrasno pokriven.
Kad si napokon,
zeleno snene oči otvorila,
lijepi san u javu, odjednom
ti si pretvorila.

Suncem zlatnim odmah
me snažno obasjala,
srećom svojom jedinom,
me dražesno nazvala.
Bio sam ti neobjašnjivo,
čarobno otkriće,
za kojim vječno je tragalo
tvoje nježno biće.

Od tad ne spavaš danju
niti mrklom noću,
jer u snu bez mene
osjetila bi – samoću.
Zbog tog noću blago
gledaš kako dišem,
a danju kako neumorno
– lijepo pišem.

Sad zajedničke trenutke
lagano brojimo,
oblake volimo, oluje se
više ne bojimo.
Pod malenim zvijezdama,
dušu smo zauvijek otvorili,
jedno drugom nesebično,
svoje srce – poklonili.

 

Slobodan Pupovac

Posted by bushido

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting