[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Noćas ću pustiti na slobodu onu zaljubljenu budalu u meni.

Nemoj se iznenaditi, ako ti pozvoni na vrata

sa velikim buketom ruža i bocom vina u ruci.

Nipošto ga ne puštaj k sebi, jer u džepu skriva dijamantni prsten.

Mogao bi se usuditi, taj kreten, kleknuti na koljena pred tobom.

Mogla bi te zaprositi, noćas, ta budala, puštena s lanca,

slijepa, gladna ljubavi, a zna da voliš nekog drugog.

No, ne znam, zašto se nada, da ćeš ga zavoljeti jednom.

Kaže mi ,vrijeme mu nije važno, samo bi htio da budeš njegova.

Zato, ne otključavaj vrata, kad sa ulice začuješ korake

i zvono na vratima, ostani svoja.

Ti si ionako naučena biti sama, ne treba ti u životu

još jedna nesretno zaljubljena skitnica.

Molim te ne puštaj ga, da od sebe napravi budalu,

jer ću ga zaista zatočiti, zauvijek, u najcrnjim dubinama

svoje nesretne duše, samo ostani svoja.

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Ova objava ima 3 komentara

  1. Meni su ovo bolni stihovi…neuzvraćena ljubav uvijek je bolna..pati…
    Ali su i predivni u svom otkrivanju osjećaja…
    Divno si te osjećaje upleo u stihove!
    LIjep ti pozdrav!
    P.S. ne znam možeš li ti na forum…ja ne mogu posljednjih nekoliko dana.Ostavila sam ti tamo nekoliko riječi dobrodošlice:)

Odgovori

Subscribe without commenting