[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Da ne umrijeh

bilo bi me, k’o dnevne štampe zasigurno

da se ne lažemo

Zašto onda navratiš ?

Zato, što prije napisano

slabo razumijem

pa mi sve nešto krivo

hoću ipak, sebi da pripišem i sve vratim

ovom kradljivcu da

otmem nazad svoje riječi..

 

 

 

Mislim

razumijem ja

sve je poznato i shvaćeno

i sve za 5

kako, kada i zašto

čak znam i to

u kojim bojama noć je tad padala

i koliko je oblaka vukao dan

za sobom..

sve znam..

 

..Al’ ne dira

ne osjetim ništa…do vraga !

 

 

Ne znam ni šta ubi

ni kada

samo neki datumi

baklje su što svijetle put

svjedoče i govore

nee, nee.. smrt nije bilaa

iz vedra neba grom

lažljivče

evo tu-tu, vidiš li, bolesti trag..

 

Ah, vidim..da, tu

prstima prelazim

ljubim, grlim, pogledom mazim

ljubim ovlaš, s jezikom ljubim

da se ponovo razbolim

da griješim se i kajem

preko ramena da se smiju

i da me žale

sam sebe, da žalim

tako savršeno

k’o što sam nekad znao..

 

 

..Al’ ne dira

i opet ništa pa ništa  !

 

 

Naumpade mi sad Mikac iz Roda i njegovo..ništa ..”ali pazi čoveče, ono baš ništa” 🙂

Dakle, muzička podloga ovog bezveznog teksta, bila bi.. smijeh :))

I molim da se ne doživljava na neki drugi način, ni slučajno !! 😛

Autor stardust

Ova objava ima 4 komentara

  1. Beljio se ti ne beljio…briga mene…ja shvaćam kako meni odgovara i točka!! 🙂
    A odgovara mi..ma nebitno..bitno da ja znam kako mi odgovara…ti ne moraš znati!!:P :))
    I zato se ne smijem baš jako…samo malo,malo:))

    “Ne znam ni šta ubi

    ni kada”…ma uvijek znamo Star!Samo ne želimo znati…bar ne uvijek.

    Dobro jutro – ako navratiš opet!:)

Odgovori

Subscribe without commenting