[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ogrnut mišljenjem odjecima u susret idući dnom kanjona samo uzdah poznati vraćao se kao brat nevoljnik moga osmijeha

Besputim trnjem koljena teških pod nebom niskim istezah vrat: čekao sam rušiće zrelost
ili vjetar darove kao zadnju kišu

Sve dalji uzdasima primičem se odjecima:
strpljenjem plaših čekanje zaklonjen za mišljenje

nema te noći koja došapnuti neće slutnju što ne može sama; kad razilaziti stane se zanos sna prkos nastavlja biti vir koji guta razmak među željama.

Autor pechko

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting