[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Veselo ti pjevam da si tužna,
radosno tvoje sunce
i oblak nad krovom
golemog zida.
Pod glasovima ljudi
zahvalnost.
Hvala danu i jutru,
čovjeku i ženi,
svakom rođenom djetetu
okupanog sunca.

Za nju,
za nju,
sunce se smrzlo,
oblaci utonuli u more,
zvuk…
Nasta talas i šum…

Pod leđima neba,
negdje izviše vode,
kosi njenoj dadoh ruke…

I bješe kao stvarnost,
i bješe kao sad,
ali uopšte ne djelovaše tako.

Uzdah,
teški izdisaj,
priča
koju još uvijek teško pričam…
ton,
koji još uvijek teško slušam…

Posted by milo

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting