[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad se moj Zagreb budi,

nailaze ljudi koji hudi,

napola ludi

promatraju zoru kako rudi

I gledam ga snenog

moj si dragi

ne dam te nikom

u petak ujutro,

tek što prolazim zadnje korake

prije nego mi zatvoriš oči

i na uho šapneš

moj si zauvijek

znam da nismo u krvnoj vezi

ali se vraćam tvojoj njezi

kada konduktera dva

čekaju na remizi

da pridoneseš njihovoj krizi

I volim te, volim

kad raspne se tvoje tijelo

Tom i ja  ćemo goli ko sramota

grliti tvoj korpus

tvoje su noći njezina ljepota

zaboravi moje suze

na liniji Špansko-Prečko

okreni glavu na drugu stranu

kad ljubim joj lice na Jarunu

na otoku Mladosti

na kojem nikad nisam bio

da li sam uopće znao

koliko si mi dao

Autor ivan

Odgovori

Subscribe without commenting