[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Rudnik srebra i potkožnih prišteva,

jauk nacija i ekonomija blata.

Reinkarnacija semantike za purpurne jastuke.

Čarobni tepisi u pepelu urni poslaganih

red po red u piramidi velikog oka.

Čekajte! Sada je točno dva popodne.

Štrajkam glađu. Jesam li lud koliko se čini?

Šišmiši u niskom letu paraju čekić, stremen i nakovanj.

To je ultrazvučni rat radara i ja sam savladan.

Gurnut u muk. U potres mozga za deset

preostalih kuna. Kao da me ogromni pauk privezao.

I sad me pljuje pjevajući uspavanku kao uvod

u prvi probavni kanal.

Nitko nije zarobio moj um. Samo papirologija

usnulih vježbača demokracije.

Plaćam za znanje. I kanim ga uzeti.

Prisvojiti. Odrati kožu malim jazavcima.

Razgovarati s Bogom preko mrtve linije.

Reći mu što ga ide.

Dati mu ruku. Možda me i posluša.

Ako i on ne otkači nebo i zagleda se u dno.

Jer s ponorom ispred i ponorom iza,

najbolje je stajati na mjestu.

 

Posted by Korvin

Deniver Vukelić Korvin. R. 1980. Kroatist i povjesničar. Postdiplomac hrvatske kulture.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting