[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svijet nam je unaprijed zadan, i kad mislimo na kraj uvijek se vraćamo početku; tada vrijeme je već učinilo svoje i ovaj svijet koji je bio naš možda to više i nije. Iako, rekli smo, neposredan, drag i blizak, kao stara kuhinja, pitak kao voda i širok kao polje i nebo, ali dalek i dubok kao more.

Sve što je bilo i što će biti može se zvati život, svijet, subjekt ili vrijeme, svejedno, ne možemo učiniti ništa više nego živjeti, gledati, padati, a onda promatrati sve to iz neke izmišljene daljine, sve dok se sve to ne stopi ili ispreplete, kad granica postaje odjednom i tijesna i skliska i velika poput balona koji se kotrlja i nosi sa sobom sve što smo nekad bili. Nekad smo se trudili ga opisati, i obujmiti, a danas više nismo sigurni što je to zapravo što nas još uvijek drži u ovim maslinicima na vratima kuće.

Dvorišta su samo prastare slike, koje smo ogradili bježeći od škorpiona i lisica. Zemlja nam je ulazila u sobe i krevete, a mi smo mahali lancunima prema tek nastalom suncu. Spoznaja da toga više nema, da je sve to nestalo, događa se ovdje u nama, dok izvan nas što uopće postoji?

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Subscribe without commenting