Zacudjujuca carolija poezije

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

( CIKLUS IZ ZBIRKE “PROSAPTANA SUTNJA”

I. DJECAK
Sto stariji , to njezniji
sto zreliji , to topliji,
istinski sljedbenik Krista
iz njegove duse
Dobrota neiscrpna blista;
Pri susretima, prijatelji mi govore:
On je tako drag, dobar… poseban
a ja se sva pretvorim
u Ponos, u Srecu, u Ljubav.

Tako ljudi o mom velikom Djecaku misle
koji je izrastao u vitog jablana
u cijim ce grudima uvijek
srce djeteta kucati.
Njegova je dusa poeticna lira
s cijih se zica tople uspavanke cuju
i stapaju se u srcu s njeznoscu
kojom mu godinama zivot natapam
i njegovim stazama stihove–
kao cvjetno sjemenje posipam…
***
Cesto me u zagrljaj stisne i smijeseci se sapne:
Zacudjujuca je , Majko carolija poezije

II. RIJEKA
U ljetna praskozorja
iz narucja se gradu iskradam
i necujno poput vile
do grandiozne Rijeke hitam
pa nad njenim velebnim slapovima
stojim… slusam… gledam– opcinjena…
u dubine Nijagara pada
magicna je ljepota njenih vodopada
koji se pjene, huce, dizu pa se ruse
ja stojim, slusam, gledam — nijema
a onda se iznad Rijeke luk duge izvije
i bljestavim spektrom boja
jutro srpanjsko pozdravlja…
Ta raskos je iskonska poezija
ta magicnost je neopisiva ljepota
to je otjelovljenje uzvisenog i nedostiznog
koje se samo ponegdje rodi
pa onda traje, postoji i zadivljuje
zacudjujucom carolijom poezije.

III. CUDOTVORAC, NOVAK DJOKOVIC
Tamo na sirokom, plavom Dunavu
rodio se cudotvorac; Novak mu je ime.
Lopticom za tenis se igra
u svim je smjerovima baca
i u putanjama njenim
ispisuje zbiljsku poeziju.
Tijelo se savija, uvija, okrece
kao da valcere zanosne plese.
Taktovi glazbe iz duse naviru
pa srce odusevljenjem ispune
a gledaliste ekstaza obuzima
kada na kraju natjecanja
virtuoz tenisa
cijelo gledaliste pozdravi
i svima osmijeh uputi , osmijeh siroki, djecacki…

I tko bi sad da ospori
bajkovitost prizora
tu zacudjujucu caroliju poezije
koju Tenisac kroz sfere ljudskog bivstvovanja citavom svijetu salje
poput cudotvorca sa plavog Dunava.

IV. PRIJATELJSTVO
Znam da pamtis, znam da se sjecas
svih onih skolskih , davnih dana
kada smo jedno drugom
nadjevali nova, nama znacajna imena;
u njima se skrivala njeznost i srodnost dusa…
O, Prijatelju dragi
gdje li mi danas samujes,
gdje li mi sada tugujes,
da li jos u zimskim nocima, u seoskim skolama
nekome pjesnike Romantizma zboris… sapuces?
(Kojeg smo ono najvise voljeli?)

Obostrano smo poezijom bili opcinjeni,
oboje smo zivjeli, disali
tu zacudjujucu caroliju.
Zivot nas je dobro oprzio,
zivotni nas vihori na nedostupne
paralele i merdijane otpuhali;
srusen je Svijet kada se umjelo sanjati… mastati!
U zakutku tvoga i moga srca
jos vatra prijateljstva gori,
nemoj, nemoj Prijatelju
da se ikada ugasi,
da se ikada u pepeo pretvori–
Cuvaj za oboje,
zauvijek cuvaj
onako bratski, sestrinski
neprolaznu vrijednost prijateljstva
i tajanstvenu caroliju poezije.

V. “SVE JE MNOGO LJEPSE “… (D.M.)
Zadivljujuca je carolija poezije
uvijek bez daha, bez rijeci sanjare ostavlja.
U njoj je ceznja kao plamen vruca
u njoj je snaga od koje jace nema.
Poezija je srpanjska zvjezdana noc,
poezija je sapat iz daleka,
poezija je rascvala livada makova
i koncerti zrikavaca u psenicnim poljima…
o, nad tom nepatvorenom ljepotom
nad tim intimnim izgaranjima… ispovijestima
kao da slusam zakletve, pred oltarom.
Ne pokusavam zanijekati zbunjenost,
citam, citam i onda sutim– zapanjena
tom produhovljenom bujicom koja ocarava
svu moju tugu melemom ispire
i grli me rukama Pjesnika
kojega nikada susrela nisam.
Pjesnike i nismo nikada osobno poznavali
tek smo osjecali bliskost njihovih dusa
koja je izvirala iz stihova, kao izvor planinski, nepresusni…
Uvijek je Pjesnike lakse voljeti, iz daljine…

“Sve je mnogo ljepse, donde dok se trazi
o cemu se samo tek po slutnji zna”
***
Mozda je u tome skrita i mozda objasnjiva
sva – bozanska carolija poezije…
“Rijeka bez povratka”
Srpanj, 2019.












Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting