[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čudni su ti proljetni pljuskovi!

U stih mi zađu

pa najednom nestanu,

ušuljaše se tek toliko

da mi orose tintu

i kao rub dijamanta

zasjaji njihov dah svježine

u oblaku koji se rasplinuo,

baš u trenutku

kad se ohrabrila zraka sunca

da mu mačem srce probode,

pa se sve pretvorilo

iz nebeske bitke

u igru plavog proljeća,

u kojoj su se zrna vremena

izgubila u pješčanom vodopadu osmijeha.

Autor vila

Ova objava ima 12 komentara

  1. divno vilice, pjesma kao i život, pljuskovi se odjednom samo pojave iako ih nitko nije tražio, zapljusnu nas kišom svoje prošlosti, ostaju i u sadašnjosti i zaprijete nam grmljavinom u budućnosti… i onda kad najmanje očekujemo, odjednom sunce proviri svoju glavu a pljuskovi se povuku u oblake iz kojih su i potekli… pjesma za smiraj duše, baš kao i ti, pusa vilice moja :)))

Odgovori

Subscribe without commenting