Zaboravljenom ratniku

Mjeseče koj* na nebu blistaš

male zvijezde preko neba,

udahnite unornom ratniku

trenutak životnog smiraja.

Snuje u blatnjavom rovu

dom svoj, svoje najmilije,

pa se glasnim uzdahom sjeti

oca, majke, braće i sestara.

Pismo majci štiti rukama svojim

da ga ne odnese vjetar, što jača

umorne mu vjeđe hita sanak pusti,

pismo stavlja u svoj malen svitak.

Mjeseče samo lebdi sa zvijezdam*

probudi me kada dođe zora,

kišne kapi natopite zemlju

da je bude za moj grob,lakše kopat,

jer je sutra teški boj

za slobodui slatku i narod svoj.