[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ostao sam sam bez moci sjedeci na rubu zemlje obasut svim tim emocijama trazeci znacenje.Sjedim i sjedim zamisljeno lutam u svojoj glavi svim tim dolinama snova sarenih boja mutnih oblika.Ne mogu pronaci ni jedne zvijezde ni sunca ni mjeseca.
Zar su svi nestali a ja ostao kao pahulja u rano proljece.Izgubio sam se a izlaza nigdje ne mogu naci.Mastam o tim poljima o rijekama sto teku u beskraj o morima kojim sam plovio o sreci koju sam trazio o boli koju sam osjetio o ljubavi koju sam imao.Nestala je i pahulja nestao sam i ja izgubljen s licem lutalice.Trazim taj svoj dom ne znam ni sam da li je i on bio stvaran,ali uvjeravam se da ce novi dan iako ove noci ne prestaju.Gorkim okusom nastavljam pun sjete i zaborava zaboravih ja sve svoje oni svi zaboravise sve moje.

Posted by atena17

17,in love with paper and pencil and deep topics

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting