[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Sjedim u svojoj sobi,

paklu sa četiri zida.

Razmišljanje na tebe,

naše dane i sreću srce mi kida.

Zašto postoje ljudi koji vam život ruše,

koji vam bez žaljenja čupaju srce,

jer ovi osjećaji prema tebi i dalje me guše.

Zašto u mojim danima nema sunca

i hladan vjetar negativnih osjećaja stalno puše.

Kad bi bar i ovu prokletu ljubav

koju osjećam prema tebi odnio daleko od mene,

Da mi i posljednja želja za novim početkom ne uvene.

Naš dnevnik ljubavi što smo ga pisali nas dvoje

sada neki drugi ljudi na tim stranicama postoje.

Nadam se da ćeš jednom shvatit da te volim

iako bez zasluge, beskrajno i jako.

I da moj život, njegov smisao i pozitivan pogled na njega

nakon nas ne pada mi lako.

Ti si sretna gdje god da jesi

A ja ću se isto trudit ne otvarat taj dnevnik

bez obzira na to što se desi…

 

Autor Ariel

Odgovori

Subscribe without commenting