Zar da zaboravim tko sam
dok vrata se zatvaraju,
zar da ne ostanem u samoći
daleko od pitanja i pogleda,
zar da mijenjam svoju tišinu,
punu riječi, zvukova i mirisa…
Ubojica mojih misli
neka su stara sjećanja.
Nek’ idu i ostave me
u miru i tišini,
među četiri zida
mojih starih sjećanja.
