[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Oprosti mi što sam plakao

jer pravi muškarci nikada ne plaču.

Stvorio sam sam sebi pakao

u koji dobri ljudi skaču.

 

Oprosti mi što sam sebi lagao

i vjerovao bilo kakvom vraču.

U tebe sam nadu polagao

a osjetio sam oštricu na maču.

 

Ne želim razmišljati o nečemu što neće biti

ali teško mi je jer te ne mogu zaboraviti.

Trebat će mi vremena za to preboljeti

a mogla si me jednostavno voljeti.

 

Ostaje mi samo nemirno more

koje kao da me zove

da uđem u svijet znan kao zaborav

gdje nema prošlosti niti budućnosti

gdje ne možeš razmišljati i voljeti

jer za to nemaš mogućnosti.

 

Ležim na dnu mora

i gledam sunčevu svijetlost

što znak je da je stigla zora

a minuta traje kao vječnost.

 

Autor neptriton

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting