[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Predugo sam bio pod nebom tamnim,
nekom možda kratko, ali meni je vječnost,
izgubljen, slomljen posmatram ljude,
koji mi jadnu utjehu nude…

Ali niko mi nije mogao dati,
ono što željeh od posljednje riječi,
i da sam imao sve, srce želi da pati,
ovaj put ne može ništa da me spriječi…

Da budem gdje želim, na rubu života,
možda jesam na granici, ali šta fali,
u meni vlada ta budalasta divota,
satovi prolaznosti opet su stali,
zbog te dvije ruke oko moga vrata,
mekanih usana što uvijek su tople,
anđeoskog glasa što dušu mi grije,
jedno sigurno znam, ovo laž nije…

Ponovo si na nebu, mjesece moj mali,
da obasjaš noći odavno crne,
odavno nismo skupa zvijezde krali,
opet smo anđeli, anđeli pali…

Autor FallenAngel

Ova objava ima 21 komentara

  1. Angel , prelijepa pjesma iako puna bola i tuge.Osobito posljednja strofa!Prelijepo!

    Imam jednu malu,malu zamjerku:))Na kraju peve strofe miješaš vremena.Sadašnje i prošlo…možda da predzadnji stih te strofe staviš u sadašnje vrijeme (slomljen,gledam ljude) da se bolje posloži sa stihom koji slijedi:))Oprosti na miješanju – samo mi je upalo u oko:))
    Veliki pozdrav ti ostavljam i osmjehe za ugodan dan:))

  2. Ponovo si na nebu, mjesece moj mali,
    da obasjaš noći odavno crne,
    odavno nismo skupa zvijezde krali,
    opet smo anđeli, anđeli pali…

    Želim vam punu vreću ukradenih zvijezda. veliki pozdrav!:):)

    • Hvala faiza, nek sam dobio komentar od tebe to je glavno 😀 Evo sad će i od mene početi svjetlije pjesme 🙂 Nema više mjesta za tugu 😀 Ugodan dan želim 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting