[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Htjela si da ti napišem pjesmu,

i napisao sam

Htjela si da ti pričam,

i pričao sam

Htjela si da spavam kraj tebe,

i spavao sam

Voljela si me jedan dan, zavolio sam te zauvijek

 

Reci mi da li ujutro,

prije nego prstima dodirneš nebo,

Reci mi zadržiš li snove još malo ispod jastuka,

onih par trenutaka znajući

da će ti to možda biti najbolje tog dana.

Reci mi sjećaš li se

kad sam ti život stavio u stihove,

potajice,

i pod varkom obojao te zlatnom svjetlošću,

jedne tihe noći,

kad sam ti dušu stavio na dlan,

potajice,

prije nego si otišla

 

Pričaj mi,

jesi li ikad voljela proljeće

i kaput na cesti,

pticu koja donosi bajke,

i šapat slike na stolu,

sjećanja ispod pokrivača

i šalicu čaja

 

I visoko nebo,

sjaj u mirisu krošnje,

i još tiše noći,

ili kad ti nad licem napravim kupolu od sjena

i pravim se da ne možeš pobjeći

 

Jesi li voljela kad te napokon uhvatim

i polegnem na zemlju

pa se smijemo tvojim pričama

sve dok nam noć ne sklopi oči

 

Kad odem, hoće li vjetar i dalje biti hladan

i hoće li majka i dalje spremati moj krevet,

hoćeš li me zaboraviti,

i hoćeš li živjeti kao da nikad nisam pisao

 

Ako tada, jednom slučajno digneš pogled,

i zvjezdani sjaj ispuni nebo

to ja plešem i trčim,

dok tražim put kući

 

I ne boj se osmijeha ispod oblaka,

Samo sam malo svratio

da te pogledam, u onoj istoj ulici,

što se gasi

brže od plamena svijeće

 

U godinama koje sam proživio kraj tebe

naučio sam skitati odmaklim kutevima tvojih usana

i u redu je što si na kraju

zavoljela život

više od mene

 

A ja sam te volio više od jeseni

i tužnih borova,

maslaca na kruhu

i karamele u ustima

 

Ako te tada pitaju za mene, ti šuti posljednji put

i pozdravi me

dok još uvijek pišem u tebi,

one iste stihove

koje smo zajedno pamtili

 

Posted by Svijač breza

This article has 8 comments

  1. Pročitavši komentar Ivice T. na tvoju prethodnu pjesmu, počela sam razmišljati na drukčiji način o tvojoj poeziji. Čini mi se da sam možda malo bliža razumijevanju.
    S obzirom da ne smatram da si star čovjek, a pišeš kao starac, čini mi se da je ova pjesma napisana iz perspektive budućnosti kakvom je ti zamišljaš. Pišeš njoj kao starac ili čak već i mrtvac, i postavljaš joj sva ta pitanja.
    Pa ipak, pitanje ostaje zašto bi ona otišla, i što bi to značilo da je zavoljela život više nego tebe?!
    Pretpostavljam da ćeš to ostaviti nama na razmišljanje i tumačenje na osobnoj razini kako tko želi.
    Isto tako, ostaje za razmišljanje mora li biti baš tako kako zamišljaš?
    Ne može li priča biti drugačija?!
    Pozdrav, dragi Svijaču!
    🙂

  2. Hej sunce 🙂
    Ispravna ti je pretpostavka da nisam star iako na ovaj svijet gledam upravo tako. Rekao bih da ponekad životna iskustva natjeraju čovjeka da prerano ostari…
    Pjesma je proizašla iz boli i neprihvaćanja konačnog raspleta a sama bol je tim veća jer to nije kraj koji je bio jedini mogući scenarij, moglo se promijeniti da je bilo hrabrosti i odvažnosti. Na kraju, zbog vlastitog straha, rekao bih da sam još uvijek tamo pokušavajući pronaći završetak koji me ne bi pratio uporno poput vlastite sjene. Ali prošlost ne mijenja tako da…
    Da, moram ipak ostaviti vama na razmišljanje budući da bih zeznuo kad bih krenuo objašnjavati jer sam poprilično nespretan u izražavanju hehe.
    I da, naravno da može priča biti drugačija!

    Evo jedan veliki pozdrav od mene 🙂

  3. Prošlost se ne može mijenjati, ali budućnost je pred nama.
    Razumijem taj osjećaj, tu bol za nekim, bol proizašlu iz pitanja je li trebalo biti drukčije. Jesam li trebala drugačije učiniti.
    Znaš, sve se u životu događa s razlogom. U to sam sigurna. Ono što nam je namijenjeno, pronaći će put do nas. Ono što nije za nas, ne bismo mogli zadržati ni da lancima vežemo.
    Sigurno Bog priprema teren za ono što ti je namijenio. Iskreno, jedino još povjerenje u njegovu providnost me drži čvrstom.
    Btb
    😊

  4. Ma ja sam ti vječni pessimist, ipak je najljepši osjećaj kad ništa ne očekuješ pa se na kraju ipak ugodno iznenadiš 😛
    A ono, ako mi sami nemamo hrabrosti iskrojiti buducnost onako kako bismo htjeli onda moramo biti svjesni da nece to drugi uciniti za nas. Nekako je najlakse odustati pa se pitati je li moglo biti drugacije jer biti uporan dan za danom, e to vec trazi junastvo a za neke od nas to je ipak preveliki izazov.
    Hehe, mislim da sam vec odavno trebao biti tamo tako da ti zelim laku noc 🙂

  5. Ne bi se baš reklo da nisi junak. Već 6 godina beznadno voliš jednu ženu.
    Pitam se koliko je usput ženskih srdaca slomljeno. Možda i sad postoji neka žena koja voli ludog pjesnika, a ti si još u prošlosti.
    Šteta što netko tko je sposoban tako voljeti ne želi svoju ljubav dati nekome tko bi je znao cijeniti.
    Tu se ja, eto, razlikujem od tebe. Nije me lako osvojiti, zbog mojih strahova, ali ne želim živjeti u prošlosti, i svoju ljubav želim dati.
    Al’ nemam sreće. Zasad.
    Pozdrav
    😊

    • Jesam, heroj sam onda kad ga nitko ne treba…tko jednom izgori u ljubavi, ne moze se vise rasplamsati.
      Stoga sam obecao sam sebi da nikad vise necu ni pokusati, ne zelim ponovno dane trositi u strahu od neizbjeznog. Volio bih slomiti to obecanje jednom ali to nece biti danas. Mozda postoji, kad bih barem znao da postoji, mozda bi cak i vrijedilo.
      Nije da ne zelim dati nego se bojim da cu opet morati pisato o ljubavi 🙂
      Vidis, ti si ocito hrabra i jos uvijek vjerujes. Tko zna, mozda bas tebe voli neki ludi pjesnik a da toga nisi ni svjesna 🙂
      A opet, mozda nemas srece jer je tvoja ljubav posebna i nju tek treba zavrijediti, i uistinu, tko to moze znati 🙂
      Nemoj da zbog straha i ti pozalis, budi veci heroj nego sto sam ja znao biti.
      Pozdrav malo plavo sunce 🙂

  6. Ah, što da ti kažem?! Žao mi je što razmišljaš na takav način.
    U biti, nisam ni ja htjela zaljubiti se ponovno, a pogotovo ne u njega. Što li su sve ljudi rekli o njemu. Ali, ipak jesam.
    Mislila sam da postoji nada. Bila sam tako sigurna u to, ali sad mislim da sam bila u krivu.
    Ne znam. Jedino u što sam sigurna je to da mi neće biti lako ovog proljeća.
    Pozdrav i tebi.
    Ako nastaviš objavljivati, čitat ću, a možda i komentirati, ali neću te više gnjaviti niti savjetima, niti svojim problemima.
    Ostaj mi zdravo!
    🙂

  7. Heej, odakle ti to da gnjavis, ajme 🙂
    A bas mi je zao sto prolazis kroz sve to sada, vjerujem da je tesko…
    Ako zelis, volio bih eto, malo razgovarati s tobom tako da mi se uvijek mozes javiti na mail.
    Srdacan pozdrav 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting