[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Za nju, jednu jedinu,

Majku neprocjenjivu,

Što je uvijek znala

Zaštitit’ od zala,

Pomilovat’ blago,

Reći: “Zlato drago.”

Za nju, koje nema

Il’ se čini samo,

Za nju koja će vječno

Živjet’ u nama,

Kroz nas i za nas.

Jer uvijek je tako živjela,

Zašto bi mrtva sada bila?

Može proći još godina pet,

Za nas će i tada značit’ cijeli svijet,

Kratko izgubljeni,

Opet pronađeni

Cvijet iz cvjetne bašte

Na srce stavljeni.

I nek’ znaju svi,

Majka se ne može izgubiti,

Ona samo može na tren iščeznuti.

Autor Slađana Golijanin

Rođena 1987. godine u Sarajevu. 2011. magistrirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Piše i objavljuje poeziju, eseje, reportaže, novinarske članke, kritike vizuelnih, pozorišnih umjetnosti, te filmske i književne kritike u raznim medijima regiona, kao što su portali i časopisi posvećeni kulturi, umjetnosti i književnosti. U slobodno vrijeme pleše.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting