ZA NJU

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dali je to početak kraja ili kraj početka ,,dali je to nešto što treba proći svatko u svom životu ili je to samo još jedan kamen spoticanja u mom životu ..još jedna prepreka koja me zaustavlja u cilju..koja mi ne dozvoljava da budem sretan u životu…

Večer je, 18:00 je sati..sivilo koje se navuklo nad našim gradom,,kiša koja neumorno rominja po staklu mog auta dok čekam da se pojavi ona zbog koje sam tu…Dolazi netko,,vidim siluetu odraza svjetla gradskih ulica,,,ne može da to bude itko drugi osim nje..žena u 35-oj po izgledu se to ne bi dalo zaključit ,,ja nešto mlađi od nje..žena divnog odraza ,,duge crne kose ,,smeđih očiju kao u srne …punih bola ..suza ..patnje ….pa zar toliko netko može bit okrutan da povrijedi to nježno biće..

Laganim korakom krenuli smo put grada,,dok kiša i dalje pada..hvatajući isti tempo hoda ..usklađujući korake ..kao da smo očima dogovorili ove večeri ..ovi koraci su naš put ..naš novi život…

Prvi razgovor..prvo naše zajedničko piće..pogledam u nju ..vidim je da se boji..kao stranca u noći za čiji smjer i put nakane ne zna…Razgovaramo o svemu..ciljevima ..putevima koji nas razdvajaju ili spajaju..stvari koje želimo a nemamo..sve što se može razgovarat ako nazovemo to naš prvi cvenk..

Vrijeme uz nju prolazi kao sekunde u minuti..bliži se ponoć..u jednom trenu kao da je strijela ranila već ranjeno srce..moram kući…kasno je..nemogu toliko dugo biti vani..razumijem je..ne želim da zbog mene kolaju o njoj ružne priče…stvari koji nisu ni približno točne i istinite…Dolaskom do njenih ulaznih vratiju…primim je za ruku…pogledam nježno..ona poljubi svoj prst i njime dotakne moje usne…šuti ..ne pitaj me ništa..vidjet ćemo se opet..ovo nije kraj..ovo nije početak kraja ovo početak nečeg novog ..za mene i tebe..za nas

Nakon naših druženja ,,susreta ,,večeri dugih i neumornih razgovora napokon dobivam ono što sam želio ..dobivam dio njezine ljubavi,,dobivam nju,,,ona je moja onoliko koliko mi se želi dati..predati..nije stvar da bi je posvajao dijelio …otuđivao nekome

Nepuna tri mjeseca naše veze bliže se kraju,,da ona je u propalom braku..sa nekim tko želi bit njezin vlasnik ..a ona treba bit njegov rob..stvar požude i sexa…netko tko će udovoljavati njemu ali ne i njoj..
Kuda i kako dalje,,za nas veliki korak ..zajednički život ..dali je to bila dobra ideja vjerujem da jeste jer se ona trebala maknut iz zatvora iz četri zida koji su joj oduzimali slobodu..Krećemo tako nas dvoje u nešto novo nepoznato..po nekima grešno i zabranjeno u svijetu odraslih..iako je imala sve što je htjela odlučila se sa mnom krenut od početka…uselili smo u jedan mali stan cca.19 m2..bez svega..nismo imali ništa..nismo imali iz ćega doslovno jesti…No sa vremenom sve se stvorilo …bitno nam je bilo da smo zajedno..u našem brlogu ljubavi daleko od očiju drugih..očiju koje su nas prezirale i klele..Neprospavane noći drežeći je u zagrljaju dok je ona plakala …pokušavajući joj pomoć no ni sam ne znam kako..zašto..srce me boli kad je vidim uplakanu,,iako izvana savršena maska sreće kad su njezini anđeli uz nas ..znam da je boli ..znam da bi najrađe jecala od muke i boli…prolazili smo teška razdoblja ..njezina rastava..skrbništvo nad djecom..dani borbe i muke…toliko boli i muke no ipak sretni jer imamo jedno drugo ..jer me ona čeka ..jer ja čekam nju..svaki bezazlen odlazak na posao bio je za nas rastanak boli…toliko poziva,,poruka kao da nam je zadnji dan u životu..iako već sa nekim ljubavnim iskustvom iza sebe po prvi sam puta osjetio ono nešto posebno između nas ..njezina ljubav bila je velika..voljeli smo se ludo kao klinci..pridavali veliku pozornost mišljenju jednog od nas..iskazivali ljubav na sve načine..ludo zaljubljena djeca koja imaju godine iza sebe..neki život koji ih nije mazio ni pazio..

Kako sam samo dopustio da mi anđeo kojeg sam toliko volio isklizne iz ruku,,ode daleko od mene,,koliko li samo boli njezina odsutnost..naša idila ljubavi trajala je punih 3 godine,,a tada su počela razdvajanja ..napuštenost ..razočaranja..Iako sam je ludo volio ..volim je i danas iako je godina raskida iza nas …Sam sebe pitam i tražim odgovor na sva pitanja kojih je toliko puno a tako malo odgovora zar, je to trebalo nama?Dopustili smo da nam drugi unište što smo mi voljeli..ono što smo mi stvarali ..iako se skrivali od zlobnih pogleda ti isti su doprijeli do njezina srca i slomili ga ponovo..još jedna rana na tek malo zaraslu ranu..I sada kad ovo pišem i sjetim se svih sretnih minuta..sati dana koji su iza nas..još uvijek me steže ,,još uvijek me boli ..jer moje drage nema kraj mene..ona je sada tamo a ja sam tu…sam ..obavijen tugom i boli..dali ću ikada više voljet nekoga kao što sam volio nju ne znam ..možda jednog dana ,,,no nisam siguran da će to bit toliko velika ljubav kao što je bila naša ..

Iako bi mogao pisati još mnogo toga ..možda i oću jednom,,podijelit ono sve sa nekim ….

P.S NELYY još uvijek volim te,,zauvijek tvoj D !

Posted by dadohr

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting