[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Žao mi je.

Žao mi što ljudi

koji znaju kako je

kad te iznevjere,

kad te život slomi

više puta u malo vremena,

kad te povrijede oni

koje silno voliš,

postanu oni

koji čine isto

što su učinili njima.

Žao mi je

što govore ružno

o nekome koga su nekad

dizali u zvijezde.

O ljudima koji nisu

učinili im nikakvo zlo.

Žao mi je što ismijavaju

tugu i bol onoga

koga su oni povrijedili.

Žao mi je što su izgubili

onaj lijepi dio sebe,

nekadašnju dobrotu,

iskrenost i ljubav,

nježnost i pažljivost.

Žao mi je što osoba

u kojoj sam vidjela

sve to što je nekoć bila

već mjesecima pokazuje

da više ni blizu nije.

Žao mi je što sam opet

sakrila od svih suze,

ispustila ih iz sebe

dok niste gledali,

pa rekla sebi

da ja to mogu,

da moram ustati

s toga poda,

kao feniks se dići,

izdržati još malo;

pa sam nabacila osmijeh,

odradila dan,

ispala opet smiješna

pred društvom sa stepenica.

Da sam vas bar suočila

s boli koju prolazim

zbog pruženog tretmana.

Možda bi se tko posramio.

Al’ neću više dopustiti sebi

da pred Boga kleknem

lijući gorke suze

zbog nepravde mi učinjene.

Na krilima ljubavi anđela

što me nose kroz život,

moje će se srce oporaviti

ugrijano osmijesima onih

koji su uz mene

toplinom svojih.

Ovo će ljeto donijeti mir

kojemu se dugo nadam.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting