[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znatiželjno zastajem uz prozor na katu

Kaldrmom dolje neka djevojka prolazi

Zašuštu listovi pod nogama slični zlatu

Bijeli se mraz, jesen polako već odlazi!

 

Gledam njeno, sićušno lice blijede puti

Dok suza u oku, na obrazu biser stvara

Osjetih,u srcu joj jadi no, spokojno šuti

Nesigurno ubrza, kao da sebe nagovara!

 

Poslušajte mili moji snovi, mrzlo dolazi

Na peronu vremena voz zadnji ću čekati

Žuriti moram ta možda moj život odlazi

Nemam osim vas kog drugog, počekati!

 

Izgubljenoj, um šapće: ne budi sad tužna

Sa ovom zimom ne umire niti tvoja nada

Hrabrost i želja ti je do tebe same, nužna

Ljubav kod upornih sve prepreke svlada!

Autor SvemirPutnik

Filozof… Sociolog…

Website: http://svemirputnik.blog.hr

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting