[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kaže mi jedna dama, znaš prijatelju ne volim igle

Zašto ti to kažem tako osorno, čangrizavo, žučno

Ima koristi od njih ali sa zlom su od negdje stigle

Ne volim krojenje! Čini li ti se to, grešno, mučno?

 

Čovjek nešto, gubi, podere, nekoji predmet iznosi

Zato ne volim ni zakrpu! Tad kao poklopac dođe

Kao cjelina krpanje lijepo u pravilu teško podnosi

Ožiljak na srcu neće se pokrpati kad ljubav prođe!

 

Ne cijenim ni koji svojim osjećajima zakrpe traže

Volim, cjelinu! Zato ne volim kad postanu zakrpe

Počine zloće drugima a od istih tih krpanje potraže

Zahtijevat će da svoje naopake odnose opet iskrpe!

 

Volim cjelinu! Valjda zato što nikad nisam krpala

Nikom ništa šivala niti krojila! Staro uvijek bacim

Što bih ja tu nekom nešto nametala, staro zakrpala

S uništenim nema koristi, pa ga naprosto odbacim!

 

Eh, ta istina je djelomična! U uvjerenjima tim imaš

Neka od proturječja koja u svim odnosima postoje

Oni žive, počinjene greške, za njih se ne zauzimaš

Kako će ti na tvojemu pogrešnom stavu da opstoje!

 

Svi što tvrde: ako ne oprostimo sebi ne pomažemo

Zaista su na pravom putu! Življenje nam smisla ima

I kad  namjerno pogriješe nećemo da im odmažemo

Jer ti koji su u krivu i njih ljudskost treba da poima!

 

Autor SvemirPutnik

Filozof… Sociolog…

Website: http://svemirputnik.blog.hr

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting