[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kratak je život.

A još je kraći…

 

Sreli smo se davno, mnogo prije groba.

Divan je,

Divan je,

Divan je,

Zemaljski život amaterskih uloga proba.

 

Ušavši u starost duboku,

Organizirasmo večeru koja će nas odvesti do groba.

 

Bijeli stolnjak,

Vidi je, zar se ono bljeska svila?

Nekoliko svijeća,

Ipak smo mi pjesnička klasa,

U nekolicini svijeća se lako utopi nedostatak staračkog,

Promuklog,

Glasa.

 

Porculan i pokoja satenska salveta.

Srebrni nož.

 

Prekrasan,

Srebrni,

Nož.

Upijali smo, zaista dragi moji,

Bokale vina, ljubavi makar trunak života,

Dragi,

Lijepi Živote!

 

 

Petero prijatelja,

Starih promuklih staraca,

I pokoj ljubavnik,

Zauvijek voljen.

 

Sada kada nam je već zemaljskom životu stigao kraj,

U odijelima i večernjoj haljini od svile, sjednite!

Sjednite dragi.

Serviraj Večeru!

 

Sjedoše, vrlo elegantno s trunčicom čarobnog sna,

Hajde, salatu od Đurđica posluži,

Starcima,

Ljubljenim,

Starcima,

Život bješe predivan,

Hajde,

Đurđicu mi divnu, opojnu pruži.

Hvala Vam na motivu, F. R. , M. Č., L. L. i L. Lj.

Autor Nina

Odgovori

Subscribe without commenting