[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjedjela je tamo. U hladu visokog hrasta,

čekajuci da joj tračak svjetlosti i nade

zagrije obraze….Sanjala je…

Sanjala je ideale, slobodu ljubavi i

dobronamjernost vukova.

Sanjala je iako ju je sve sprečavalo u tome.

 

Oko nje; samo sivilo i osrednjost

-ljuta muka i lažna naivnost.

 

A ona jedina obasjana

u hladu velikog hrasta.

Jedina na ovom svijetu koja je

i pored surove stvarnosti željela nesto više..

U ovom svijetu, jedina koja je vjerovala..

 

Možda sam i ja tako…

Vidim svijet njenim očima.

Gledam ga njenim umom..

Niz obraze mi klize njene suze..

 

-volim, njenim srcem…

Ali čekam, u istom hladu…

Autor Lorrren

Ova objava ima 1 komentar

  1. Prije sam čitala ove stihove i digla palac gore…ali me nešto omelo pa nisam stigla ostaviti komentar.
    Sviđa mi se jako pjesma. Mislim da si vjerno dočarala misao i osjećaj…a opet ostavila dovoljno prostora da se i čitatelji pronađu u tvojim riječima. Lijepo.

    Pozdrav…….

Odgovori

Subscribe without commenting