Daleko smo letjeli,
Nismo znali stati na vrijeme,
Gubili smo se u visinama,
Poslije opet mirisali prah zemlje.
Nismo znali svoje granice,
Nismo znali dokle možemo ići.
Ne…nisu nas sputavali,
marili što letimo,
Vidjeli su samo ono što je očito,
A ne ono što je trebalo vidjeti.
Daleko smo letjeli,
A sad smo već dugo na istom mjestu.
I ne mičemo se.
Zar to nije tužno?
Ja i ti…
Zaglavili u trenutku.
“zaglavili u trenutku” jako lijep stih…a pjesma je izvrsna!Katarina,pomakni trenutak:))Lijep ti pozdrav.
Hvala 😀
Pozdrav.
Prekrasna pjesma Katarina:))