[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Čitatelju moj,
Dok pjesmu ovu pišem
Znaj da teško dišem
Jer stih ovaj posvetio sam njoj.

Ali ne, za teret na grudima nije ona kriva,
Ni ljubav tužna,
Ni sudbina ružna.
Već je kriva moja savjest živa.

Taj gvozden lanac sivi
Što u strah me tjera,
Zbog kojeg krhka mi je vjera
U ljubav što vječno živi.

Čega se bojim, pitaš?
Bojim se simpatije neuzvraćene
I ljubavi uskraćene.
I nadam se da pomno čitaš.

Jer ti moram reći
Da po naravi čovječjoj
Po toj kletvi vječnoj,
Strah je od čežnje veći.

Strah od grde boli
Što dušu će mi parat
Kad stane me nada varat
I shvatim da me ne voli.

Odgovori

Subscribe without commenting