[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Koliko često te zatomim
Ni sama ne znam
Dok gledam kako cvijet sa lipe razgrće svoj put kroz vjetar koji neumorno huči
još osječam tvoj pogled pun sažaljenja kroz nacjepane gomile prodanih duša
kroz stado staklenih lica naslaganih kao kule od karata
Zar ne znaju kako se lako mogu srušiti?
Zar ne znaju kako se lako mogu slomiti?
U krvavom klancu izgubljenih bitaka
ja još tražim svog ranjenog vojnika
U mraku čujem dozivanje
dok neprikladno spokojna sanjam o mjesečevom sjaju
i dok ne želim pričati o prošlosti
jer
s razlogom je tamo
iza
iza zatvorenih, zaključanih vrata sa zlatnom ključanicom i ključem koji sam davno prodala vragu.
Koliko često te zapišem u dušu koja protječe kroz tuðe oči
i tuða usta
a ne znaju
ne znaju
Sok dozrele smokve cjedi se niz usta koja zagrizla su bez milosti
i egocentrično uživaju
dok te pokušavam zatomiti
a ti izranjaš
kao da roniš slanim plavetnilom već godinama i čekaš me slabu
umornu
Ovakva nejaka
kako da te zatomim
kad izroniš tik ispod nokta
i prsti već sami kreču

Posted by smallsrceko

This article has 8 comments

  1. Dugo te nema…
    Nadam se da ćeš na vraćati češće ubuduće.
    Pjesma je kao i svaka tvoja. Emotivno snažna i lijepa. Šteta što nosi neki ton tuge, ali ako itko razumije, mi pjesnici razumijemo.
    Pozdrav 🙂
    🙂

  2. Koliko često ne znam

    m da
    da da kako patetično, i
    srce drapantno

    m da
    oh kako je to šokantno.
    kada se zapiska
    pedantno,

    Koliko često ne znam
    da znam
    pa opet od toga ništa

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting