[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
…”Ostavio bih tek ponekad, ovu svoju ludu glavu da se odmori od ovog svijeta. I tada bih shvatio. Da znaš, da ti ne bih kupovao sreću kovanu zlatom, ne bih te kitio draguljima sjajnim, ta ne bih te oblačio u kašmirom krojene kreacije… Umijesto toga, zlato bi ti sjalo svako jutro kroz prozor, u naručju, sjalo bi osmjesima topline, sjalo bi u očima koje gledaš u ogledalu i pokraj sebe… Dragulji bi bili posvuda, svaka ona sitnica koja ti nešto znači bila bi najlijepši dragulj a kašmir bi odjenula nježnošću, ljubavlju, osjećajem sigurnosti, osjećajem doma”…

Autor Mikić - Vučak Mario

Volim pisati i stvarati u svim oblicima.

Odgovori

Subscribe without commenting