[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Danas sam zagrlila samu sebe

i ušutkala misli

da se nikad nisam cijelim srcem svrstala u nečiju dušu.

Kako to može biti zločin?

Želim kišu kao dobrodošlicu!

Prelazim most

a drhtaj u glasu priča priče,

nejasne.

Gorim od zavisti.

A volim!

Još uvijek vidim ono voljeno lice

obasjano vatrom iz upaljača.

Psssst…

Uði na sporedna vrata.

Ostavit’ ću ti ih otključana.

Zakorači.

Zgrabi.

Kimni glavom kao da potvrðuješ.

Da sam samo pozornije gledala njegov osmjeh oklijevanja,

razumjela bih potpuno.

Naginje glavu punu sažaljenja.

Grlim samu sebe.

Ušutkavam misli.

Mirišem kišu na oblacima sreče.

Posted by smallsrceko

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting