[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

zavjesa je pala

i tvoja haljina

kao da se sa stakla smakla

i nije da nisi znala

u kakvu vatru si se dotakla

ljubim te dole

milujem te gore

i obrnuto

da se nebi neki detalj

zamjerio

varas me pogledom

gledas negdje kroz mene

mozda zeliz da dokucis

kojem prljavom vremenu

pripadamo

tvoje disanje postaje glasnije

nemogu vise

ubrzavas ritam

dok se brodic njise

ispustis krik

ranjenog orla

padam preko tebe

scena se zaledi

u potpuni tajac

postajemo izvajana

dva bronzana tjela

strpana kao u

vodom

natopljen ranac

Posted by plavivitez

This article has 2 comments

  1. Puno toga si ispisao u ovoj pjesmi-u pravu je Malena.Ono što ja čitam u ovim stihovima…pa,prešutjet ću ovaj put 🙂
    Samo ću napisati – nije više ljubav.Tako doživljavam ovu pjesmu…
    Prelijepo si ispisao ove stihove!U redovima…i između njih još više…
    Topao pozdrav s osmjehom! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting