xxx

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Namočili smo odjeću u rijeci
i objesili o vjetrovitu obalu
pa hodati goli nastavili
ljuljati se po rubovima vode:
nemirna kao dijete pred san
primaš mi zapešće, zašto da padnem
smijeh se topi u mlakosti kapljica
vadimo stopalima i darujemo zraku
tko bi prvi ostao bez daha
izginuo od osjećaja
u boju za ljubav
eksplodirat će mi grudi napuhnute
poljupcem i val će pobjeći na pučinu
zauvijek će mjesec oteti ulogu suncu
moja sjena u površini hoće li izgorjeti
trebam li zapisati što osjećam
bojim se sutra ću zaboraviti
jer na horizontu ravno pred nama
tugaljiv se snop crnila izdvojio
sitna je zvijezda svisnula s etera
što nekad ju je očima poklanjao
mirisi se vode približavaju
jer ruke osjetim čudno slobodnim
aideu se uvijek izgovara nečujno
i ono kao vjetrom ovim odnošeno
ni odjeću mokru zgužvanu više ne vidim.

Posted by Ex ponto

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting