x

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na jastuku je ostao trag mirisa neba

što koracima straha dopire u tišinu.

Vežu nas daljine i tihi, neprimjetni osmjesi

dok ruševine snova nestaju u ponor.

 

Ostat će malen trag u vjetru sjećanja

koji kapljicama slobode korača u bezdan,

lepršajući poput svile na horizontu čežnje,

raznoseći svaki djelić očaja u zaborav.

 

Poput prašnjave ptice sada letim

i tražim razlog, smisao i odgovor.

Ako te ne ukradem noćas od oluje

nestat ću poput mraka u zoru.

Posted by mmoolll

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting