[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sunce se ljeska i žeže
– Vječito je podne
Sred ruža objesila se lijeska
A njene grane ko mreže
Uhvatile su moje snove
Pa je stala da se tužno smješka
Preljepa u svojoj čežnji

I hrast poput vojnika stoji,
A ipak kradomice mrmori
Jer srce mu je ono od skitnice
Čuvaj se, hraste moj mili
Jer vjetar kad okrutno zacvili,
Ponosno korijenje brže puca
Od plahih latica tratinčice!

———————————

Ćutim,
Miluje me mila majka moja,
Prazan je njen vrt,
A u njemu lica mnoga.

I plače sa mnom Gaja moja,
Jer ni jedno
ne pripada njemu

Autor Oceanborn

Odgovori

Subscribe without commenting