[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sanjam plave oblake i žuto nebo,

dok sjedim zatočena od vlastitih iluzija

ispred zatvorenih prozora.

Hladna bol isprazni svijet stihova

zamišljene istine.

 

Ja se bojim

hodati po noćnome suncu,

dotičući granice sebe,

budim se iz stvarnosti i šetam u drugu,

goru.

Nikad nije postojala harmonija

u meni,

izvan mene.

Sve otkriveno je skriveno,

samo sam brojka u nizu,

ništavilo, prašina.

 

Svaki dan sve više umirem,

a takav nagon za preživljavanjem.

 

 

Posted by Greta Ray

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting